| |
Žena
koja nestaje
Bila je tako samouverena,
prepuna stila i smisla za humor
dok se šalila na račun
svojih mladih kolega
dopuštajući sebi
da posle
posla
Svrati u samouslugu
za otresite
mlade, uspešne
žene
noseći
masku na licu od koje se nije razdvajala.
(Nikad, osim
kada spava)
Znala
je da jedino sa
dobro ponavljanim i uvežbanim standardnim
pokretima može u nedogled
privaciti pažnju kondicioniranih
muškaraca odgovarajućeg statusa.
Odšetala
bi tako do odjela
za zdravu hranu
pipajući svojim
dugim i negovanim prstima umjetno dozrele
papaja i mango plodove,
birajuci najsvežiji od
svežih i zdravih voćnih napitaka.
Nekonvencionalna,
kao iz idealizacija
zrelijih intelktualaca, kao iz sna.
Bila je San.
Začudila
se jedino izlazeći
kada je prvo zvuk njenih visokih
potpetica nestao,
a zatim,
sa
izrazom zaprepašćenja
lice koje je nestajalo
gledalo
je kako meso brzo napušta njene noge.
Činilo
se da njeno vlastito telo
beži od nje.
Ni
usta ni
grla ubrzo nije bilo
i samo je još nekoliko milisekundi
mogla biti svesna
da je čitavo njeno postojanje,
čitav njen život,
sve
što ona jeste,
jedna odvratna, ljigava,
plitka laž.
U predgrađu
Volim niska
predgradja
i ulice
iz kojih se
vidi nebo
i oblaci
i krošnje
kroz koje
huči vetar koji
me nagoni
da istrčim
čim bog ne gleda
da se
teturam bez
cilja
a svaka pukotina
u starom malteru mi
maše da stanem,
da pogledam,
da zavirim u dvorišta
i dotaknem
list crvenih ruža
ispred starog zida
|
|