U KUĆI MARKA POLA

U prolazu
Uzanim stepeništem
Stopala dodiruju vjekove

Dnevna svijetlost kao kradljivac
Ubacuje gole ruke
Kroz malene prozore

Ustajalost prostora dršće
Zatvara se u nosnicama

Vjekovi zamršeni u igri sjećanja
Gluvo odzvanjaju

Razbuđena mašta
Razdire nadraženi sluh
Kao vrh bajoneta
Trže me lepet golubova

Nečiji lik uteče
Sa posivjelog platna

Odavde je smrt sve odnijela

Markov lik zalijepi se na krv
Isušenih beonjača

LINIJOM PIJESKA

Između kopna i mora
Debela usna pijeska

Pepeo bez urne

ULJE NA PLATNU

Zgrčeno korijenje
U tvrdoj suzi stijenja
Iskezilo zube

Nage latice
U bezumlju
Spaljuju lice

Vječiti krik upaljenog prostora

PODNE

Presječen na pola
Avgust ispružio zrele ruke

Zaboden
U dudu
Kliječer dobošari

Ispod svoda
Žuta glava
Pada na sopstveno rame

U oku vrisak laste se gnijezdi

Bremenite kobile
U laganom kasu
Spaljuju konjske tragove

Upekla zvijezda

Niz prepone
Krikom
Silazi podne

RIBA

Klizi kao po staklu
Plavim vodenim naručjem

Zeleni prsti uzdrhtale trave
Namamljeni svjetlucanjem škrga

U repu odsanjani san zemljine kore

Niko ne pominje njeno ime
Sve tajne u njoj zanavijek pokopane

Plovi i ćuti