1.
Ubiti mišlju sve ono što se voli: to je jedini način umiranja.
2.
Mi ne posjedujemo ništa na svijetu – jer nam slučaj može oduzeti
sve – osim snage da kažemo ja.To je ono što treba dati Bogu, to
jest razoriti. Ne postoji apsolutno ni jedan drugi čin slobodne
volje koji nam je dopušten, osim uništenja svoga ja.
3.
Pakao je iz ništavila jer ima samosvijest i daje iluziju da postoji.
4.
Vrlo lijepa žena koja gleda svoj lik u zrcalu može vrlo dobro
povjerovati da je to ona. Ružna žena zna da to nije ona.
5.
Treba posjeći svoje korjene. Oboriti stablo i od njega napraviti
križ, i potom ga uvijek nositi.
6.
Velika je opasnost voljeti Boga, poput igrača koji voli igru.
7.
Znanost koja nas ne približava Bogu ne vrijedi ništa. Ali ako
nas ona njemu doista loše približava, to jest zamišljenom bogu,
to je još gore...
8.
Ljubav je znak naše bijede. Bog može voljeti samo sebe. Mi možemo
voljeti samo tu drugu stvar.
9.
Voljeti stranca kao sebe samoga povlači obrnuti čin: voljeti samog
sebe kao stranca.
10.
Među ljudskim bićima, sasvim prepoznajemo postojanje samo onih
koje volimo.
11.
Ljubav ima potrebu za stvarnošću. Voljeti kroz tjelesni privid
zamišljeno biće, što ima okrutnije u danu kada to primjetimo?
Daleko okrutnije od smrti jer smrt ne priječi voljenog da je postojao.
12.
Kukavština je da tražimo kod ljudi koje volimo (ili im želimo
dati) neku drugo okrjepu kao onu koju nam daju umjetnička djela,
koja nam pomažu jednostavnom činjenicom da ona postoje. Voljeti,
biti voljen, to samo čini egzistenciju uzajamno konkretnijom,
stalnije prisutnu u duhu. Ali ona mora biti prisutna kao izvor
misli, ne kao njihov objekt. Ako tu ima mjesta želji da nas razumiju,
to nije zbog sebe, nego zbog drugog, kako bi smo postojali za
njega.
13.
Lijepo je ono što ne smijemo željeti mijenjati.
14.
Nauči se odbaciti prijateljstvo, ili još bolje san o prijateljstvu.
Željeti prijateljstvo je velika grješka. Prijateljstvo mora biti
besplatna radost kao ona koju nam daje umjetnost, ili život. Treba
ga odbiti da bismo ga bili dostojni primiti: ono je iz reda milosti
(«Bože moj, udaljite se od mene...»). Ono je od stvari koje su
dane uz to. Svaki san o prijateljstvu zaslužuje biti uništen.
Nije slučajno što ti nisi nikada bila voljena... Želja za izbjegavanjem
osamljenosti je kukavstvo. Prijateljstvo se ne traži, ne sanja
se, ne želi se; ono se vježba (to je vrlina). Ukinuti sav taj
nevažni osjećaj, nečist i nejasan. Šlus!
15.
Stvaranje: dobro koje je usitnjeno u komadiće i rasuto kroz zlo.
Zlo je bezgraničnost, ali nije beskonačnost. Jedino beskonačnost
ograničuje bezgraničnost.
16.
Kada se griješilo zbog nepravde, nije dovoljno patiti pravedno,
treba trpjeti nepravdu.
17.
Grijeh protiv Duha se sastoji u upoznavanju neke stvari kao dobre
i u mržnji ukoliko je dobra.
18.
Morati razumjeti i odvagnuti sustav vrijednosti drugih, zajedno
sa svojim, na istoj vagi. Izmislite vagu.
19.
Ne smijem voljeti svoju patnju zato što je korisna, nego zato
što je.
20.
Govoriti kao Ivan Karamazov: ništa ne može nadoknaditi jednu jedinu
suzu jednog jedinog djeteta.
21.
Ne traži da ne patiš niti da manje patiš, nego da te patnja ne
mijenja.
22.
Nesreća prisiljava da prepoznamo kao stvarnost ono što ne vjerujemo
da je moguće.
23.
Reći da ovaj svijet ne vrijedi ništa, da ovaj život ne vrijedi
ništa, i kao dokaz navesti zlo, je apsurd, jer ako to ne vrijedi
ništa, čega te zlo lišava?
24.
Ako shvatimo puninu radosti, patnja je ipak radosti ono što je
glad hrani.
25.
Na isti način treba mnogo voljeti život kako bi još više voljeli
smrt.
26.
Aleksandar (Veliki) je seljaku, sitnom vlasniku, ono što je don
Juan sretnom mužu.
27.
Sustav istraživanja: čim smo pomislili na nešto, potražimo u kojem
smislu suprotnost je istina.
28.
[...] glavna uporaba boli [...] je da naučim kako ja nisam ništa.
29.
Pokušaj popraviti grješke pozornošću a ne voljom.
30.
Ljubav podučava bogove i ljude, jer ništa se ne nauči bez želje
za učenjem.
31.
Danas će znanost tražiti izvor nadahnuća iznad sebe ili će nestati.
32.
Dva zatočenika, u dvije susjedne ćelije, koji se međusobno sporazumjevaju
kucanjem u zid. Zid je taj koji ih dijeli, a također je taj koji
im dopušta da budu u vezi. Tako mi i Bog. Svaka odvojenost je
veza.
33.
Ljepota zavodi put kako bi postigla dopuštenje da prodre do duše.
34.
Umjetničko djelo ima autora, pa ipak, kada je ono savršeno, tada
ima nečeg bitno anonimnog. Ono oponaša anonimnost božje umjetnosti.
Tako ljepota svijeta dokazuje Boga istodobno osobnog i neosobnog,
i ni jednog ni drugog.
35.
Sadašnjost, mi smo za nju vezani. Budućnost, mi ju stvaramo u
svojoj mašti. Jedino prošlost, kada ju ne preuređujemo, ona je
čista stvarnost.
36.
Bog i čovječanstvo nalikuju na dva ljubavnika koji su pogriješili
mjesto sastanka, i nikada se ne sastaju.
|
