IMA BOGA!

Ne sjećam se više kako je sve počelo, ali rezultat je bio da se pisac znanstvene fantastike toga dana našao licem u lice s Bogom, meškoljeći se u fotelji.
- No? - nasmiješio mu se Bog koji je, sve u svemu, djelovao sasvim okej i čak nije ni koristio rječcu 'nu', čega se pisac znanstvene fantastike iz nekog razloga bojao.
- 'No'? - zbunio se pisac znanstvene fantastike. - Što 'no'?
Odmah se osjetio vrlo glupo. Baš je mogao i neku bolju rečenicu naći za prvu koju će reći Bogu. On je pisac, konačno! Znanstvene fantastike, ali pisac! Prve rečenice su važne!
- No, što me želiš upitati? - pomogao mu je Bog i nasmiješio se strpljivo. Kao da mu je na raspolaganju sve vrijeme ovoga svijeta, pomislio je pisac znanstvene fantastike pa se zatim skoro pljusnuo. 'Sve vrijeme ovoga svijeta' - kako sam banalan!
- Ljudi me obično ponešto žele upitati - ohrabrivao ga je Bog. - Možeš i ti.
- Što... - zamucao je pisac znanstvene fantastike. - Što Vas obično pitaju?
- O, znaš! - odmahnuo je Bog rukom. - Sva ona obična pitanja. Važnije im je da poslije mogu reći s kim su pričali no koji će odgovor dobiti. Pisac si, znaš kakvi su fanovi!
- Ha, ha - nasmijao se pisac znanstvene fantastike. Imao je on bar dva fana i nadao se da mu je to dovoljno da bi znao što Bog misli da on zna. Grozničavo je pritom razmišljao o vlastitom pitanju pokušavajući kupiti vrijeme sitnom spikom. - 'Otkud vam ideje' i tako to? Ha, ha.
- I tako to - odgovorio je Bog i kimnuo dobrostivo. - Tajne zanata.
- Ha, ha - nasmijao se ponovo pisac znanstvene fantastike, ali glava mu je i dalje bila prazna. Bog je strpljivo čekao.
- No - rekao je Bog ponovo, nakon nekoliko časaka tišine. - Zar te ništa ne zanima?
Pisac znanstvene fantastike otvorio je usta da kaže nešto, bilo što, a riječi koje su mu ispale, bez njegove kontrole, bile su:
- Zašto? - pa brzo zatim i: - Čemu sve ovo?
Bog se namrštio, nagnuo prema naprijed i pogledom prikovao pisca znanstvene fantastike za fotelju.
- Smisao bi ti? - rekao je mrko. - Nije ti ovo literatura!
Pisac znanstvene fantastike sav se izgubio u tom pogledu, najradije bi propao u zemlju ili bar, za slučaj da ispod njega nije bilo zemlje, u fotelju. No, tada je primijetio kako se nešto krijesi Bogu ispod obrve i kako mu vrh brka poigrava. Shvatio je - Bog ga je vukao za nos.
- Ha, ha - nasmijao se, prvo malo nesigurno, a onda, kada je i Bog razvukao usne i sretno se potresao od tihog smijeha, onda se usudio nasmijati i glasnije, čak u šali Bogu priprijetiti prstom.
- Skoro sam Ti - rekao je pa se brzo ispravio. - Skoro sam Vam povjerovao!
- Dobar je strah kome ga je Bog dao - našalio se Bog pa shvatio da šala i nije bila neka te to priznao kiselom grimasom. Zatim se počešao po nosu i rekao:
- Dobro, natrag na posao! Što si ono pitao?
- Ah - počešao se pisac znanstvene fantastike po obrazu pokušavajući se prisjetiti. - Mislim da sam pitao zašto. Zašto sve ovo? Čemu?
- To volim kod vas esef frikova - dobroćudno se nasmiješio Bog. - Ništa rasprave o stilu, ništa kako vam se svidjelo djelo, odmah u glavu! Ta zašto ovo, ta zašto ovo ne, ta zašto ovo, ako je prije rečeno da ono...
- Nisam to tako mislio... - poče pisac znanstvene fantastike, ali ga Bog prekide pokretom ruke.
- Hej, hej, sve okej - reče Bog. - Nitko te ne napada, ni tebe ni tvoje. Takvi ste kakvi ste i ne bih vas drukčije ni htio.
Bog na trenutak utone u misli. Za to vrijeme, pisca znanstvene fantastike nešto je kopkalo.
- Ti... Vi čitate znanstvenu fantastiku? - upita konačno.
- O, da! - odgovori Bog. - Čak se može reći da je znanstvena fantastika odgovor koji tražiš.
- Razlog zbog kojeg je stvoren svijet? - zine pisac znanstvene fantastike. - Znanstvena fantastika?
- Aha - kimne Bog.
- Vau - reče pisac znanstvene fantastike, dojmljen. Kad je prvi šok prošao, dojam je još bio tu pa zato ponovi što je upravo rekao. - Vau.
Bog je gledao u stranu, grickao nokat na palcu i razmišljao. Prenuo se kad je pisac znanstvene fantastike upitao:
- Zbilja?
- Mm?
- Zbilja je znanstvena fantastika razlog zbog kojeg si stvorio svijet?
- Zar sad sumnjamo u moje riječi? - Bog se kao ljutne, ali su mu se usta smijala pa nikog nije prevario.
- Ne, ne - požurio se ipak opravdati pisac znanstvene fantastike. - Samo... Vau.
- To sam čuo i prva dva puta. - podbode ga Bog.
- Da... Ja... - dva puta pogrešno započe pisac znanstvene fantastike pa se naposljetku sredi. - Zašto?
- Zašto mi je znanstvena fantastika bitna?
- Da. Zašto?
- Mislio sam da je to očito. Ima li razloga nešto stvarati, ako nema šanse da dobiješ feedback o svojoj kreaciji.
- Feedback?
- Feedback. Kritičko mišljenje. Komentar nekoga tko zna o čemu priča, nekoga tko zna kroz što sam prolazio.
- O kreaciji?
- Svijeta.
- Svijeta. Da, jasno... Uh, dobar je.
- Molim? - zbunio se načas Bog.
- Svijet - pojasni pisac znanstvene fantastike. - Dobar ti je. Prva liga.
- Hvala - prasne Bog u smijeh. - Nije, ali hvala.
- Zar nije?
- Ne moraš biti pristojan, znam i sam gdje sve škripi... Još dobro i radi kako sam ga pravio!
- Pa... - pisac znanstvene fantastike osjetio je potrebu da Bogu kaže nešto lijepo. Konačno je smogao: - Ekosistem. Ekosistem ti je prilično cool. Svi ga mi kopiramo više manje. I građa organizama, uf! To su pionirske stvari!
- Je l' da - Bog nije gledao u pisca znanstvene fantastike, ali je pisac znanstvene fantastike mogao vidjeti da je Bogu drago. - Pa, mogu ti reći da su mi to bili najdraži dijelovi. To kad treba nešto prčkati, slagati, uvijek sam bio dobar u tome. Ali karakterizacija i zaplet! Sve što sam učinio bilo je da vam dam slobodnu volju i pustim da improvizirate fabulu. I nije neka metoda, slažeš se?
Piscu znanstvene fantastike nije se činilo da je Bog na zadnje pitanje očekivao neki odgovor pa zato ništa i nije rekao. Bog je, sa svoje strane, sjedio vrteći prstima po bradi i izgledao poprilično uronjen u uspomene. Piscu znanstvene fantastike bilo ga je žao prekidati, ali je konačno šutnja postala malo preteška pa je rekao:
- Mišljenje, a?
- Mm?
- Naše mišljenje si čekao? O kreaciji?
- Konstruktivnu kritiku od kolega. Da.
- Zašto naše? - Bog je izgleda bio u pravu kada je za pisca znanstvene fantastike rekao da uvijek mora sve znati. Taj čovjek kao da drugu riječ uz 'zašto' nije ni znao.
- A da čije? - Boga kao da je pitanje iznenadilo.
- Uh - zbunio se sad i pisac znanstvene fantastike. - Znanstveničko?
- Znanstvenici! - usklikne Bog. - Pa nisu još ni shvatili kako sam sve napravio! Što mi oni mogu reći!
- Svećenici, onda? - upitao je pisac znanstvene fantastike. - Religije?
- Fan club - rekao je Bog. - Dobri su za ego, ali za ozbiljan razgovor... Ma, pričali smo o tome!
Pisac znanstvene fantastike kimao je odsutno glavom, ali mnogo ga je više zanimao odgovor na sljedeće pitanje.
- A... pisci?
- Pisci? A, misliš 'pravi' pisci?
- Mainstream, da - pisac znanstvene fantastike malo se lecnuo na termin 'pravi'. - Književnost matice.
- Oni? - rekao je Bog, odmahnuo rukom i složio takvu grimasu sažaljenja da pisac znanstvene fantastike nije mogao odoljeti već je prasnuo u smijeh.
- Znao sam - lupao se po koljenu. - Znao sam!
Sjedili su tako još neko vrijeme: pisac znanstvene fantastike, sretan kao što već davno nije bio, i podjednako zadovoljan Bog. Naposljetku Bog pljesnu dlanom o dlan i ustade. Pisac znanstvene fantastike učini isto.
- Vrijeme je - reče Bog. - Dužnosti zovu.
Pisac znanstvene fantastike otare uzbuđene dlanove o grudi sakoa i nervozno se nasmiješi, tražeći riječ.
- Hvala - reče konačno. - Već dugo nisam... Ono što si rekao... Hvala! Od srca Ti hvala!
I pisac znanstvene fantastike uhvati Božju desnicu s obje svoje šake i snažno je protrese. U očima su mu bile suze.
- Nema na čemu - Bog pljesne pisca znanstvene fantastike po ramenu. I drugi put!
Bog se zatim okrene, mahnu piscu znanstvene fantastike još jednom preko ramena, reče 'Bok!' (sa 'k'!) i nestade.
Pisac znanstvene fantastike nije se micao još neko vrijeme, poput fanatika koji mora biti siguran da je vidio i zadnje ime na odjavnoj špici filma, a onda se i on okrenuo, zabio ruke u džepove, zazviždao i krenuo kući. Nakon nekoliko korakao palo mu je, doduše, na pamet još jedno 'zašto' i na trenutak su ga mučili neki 'što ako...' i jedan 'da li je sve ovo...', ali ih se brzo riješio.
I tako je naša priča završila. Neki će reći da tu nije njezin pravi kraj, ali moje sjećanje, mislili vi o njemu što vam drago, točku stavlja upravo ovdje.

(2. VIII 1997, Bilice/Murter)