Sve o Dušanki B.

Izgovara molitve, kao dijete koje nagnuto jednim
laktom na sto srče supu i sklanja na rub tanjira
sitno izrezanu mrkvu.

Vidim kako se nagla i drugim laktom na oltar,
kao ono isto dijete kad svojim objema rukama
zateže, tako s laktovima na stolu,
kožu na sljepoočnicama.

Dijete koje čitav sat prisiljavaju da sjedi
nad svojim još nepojedenim
obrokom.

Odstajat ću još malo…
a onda ću poći i usput prilaziti
prolaznicima,
doći do njih,
okrenuti im leđa,
ponuditi im rame da me
potapšu po njemu…

Lijepa susjeda
mi je donijela svoju kabanicu,
rano,
dok sam još spavao
jer je vidjela da se strašno oblači,
i da će kiša pljuštati.
Bilo joj je žao
da opet pokisnem kao zadnji put
kad sam sa sobom ponio dva kišobrana;
jedan da vratim posuđen ( jer stalno gubim kišobrane),
drugi jer se spremala kiša…
…i vratio sam se do gole kože mokar.
Nisam se mogao odlučiti koji kišobran da otvorim…

Još gora su moja oklijevanja…

Sinoć sam sanjao tijesan klanac…

Sanjao sam kako me je zatrpalo
kamenje…

Prenuvši se u prirodnom strahu
i znoju
oslušnuo sam noć - nikog nisam čuo
da zbog mene
vrišti.

Doušnik,
prijatelj mraka,
grba koja se prišunja svojim leđima
i zalijepi.
Kao što se lice za lubanju zalijepi

Šta misliš
o plavima šta o smeđima?

Ne kaže mi: „ Dragi! Mili! Lijepi!“

Šta misliš
o crnima šta o bijelima?

U svijetu, po tom, ima, valjda, dovoljno
šahovskih ploča

Ubi me,
Ubi me samoća…

I nikad
ne
puštam
vodu
u
javnim
nužnicima.