Krov kamioneta promicao je poput bjeličastog kornjačinog oklopa, možda okrenutog naopako, stomakom ka nebu. Možda su džinovski crni mravi promicali zemljanom stazom iza dvokatnica u predgrađu Kopenhagena noseći izvrnutu kornjaču na crnim sjajnim mravljim leđima...

I tada se sjetih, Harijeta, najstarija kornjača na svijetu, umrla je u zoološkom vrtu, u Kraljičinoj Zemlji (Queensland) u Australiji. Prije nedjelju dana. Priča se da ju je Čarls Darvin bio uzeo sa sobom na povratku sa Galapagoških otoka putujući tada oko svijeta na snažnom i zdepastom brodu sa imenom engleskog psa kunićara – bigla (”Beagle”). Brod su pronašli prošle godine u jednoj od napuštenih luka Esekške grofovije, sjeveroistočno od Londona, radarskim pretraživanjem obale. Stari jedrenjak je bio potpuno utonuo u vodeno rastinje, mulj i pijesak.

Čarls je vjerovao da je džinovska kornjača bila mužjak, i čudio se nježnom odsjaju svjetlosti u Harijevim tamnim zjenicama pod velom stalne vlage. Umro je u zabludi, vjerujući da je Harijeta - Hari, ostavivši čovječanstvu u naslijeđe teoriju evolucije koja je šokirala naučnike XIX vijeka i izmjenila božansku sliku koju je čovječanstvo gajilo o sebi samom. A evo sada, sto pedeset godina poslije objavljivanja njegove studije ”O porijeklu vrsta”, umrla je i Harijeta. Za Čarlsa će ona zauvjek ostati Hari.

”Sve na kraju ipak dođe na svoje”- mislio je gledajući u bujno zeleno rastinje kuda je trenutak prije nestao bijeli krov automobila.